Prošao je čitav dan otkako sam se vratio na domaće tlo tako da su se dojmovi prošlotjednog putovanja lagano slegli. Kada putujem, zainteresiran sam i za povijest i za arhitekturu i za umjetnost, ali najviše od svega me zanimaju baš ljudi.

A o Istanbulcima, odnosno Turcima, mogu mnogo pisati 🙂
Po mom ograničenom iskustvu, što više ideš na istok (ne nužno u geografskom smislu) to su ljudi topliji i pristupačniji. Turci definitivno podpadaju pod to pravilo. Neovisno o tome žele li vam prodati neku đinđu na bazaaru ili pokušavaju započeti neobavezni chit-chat u hamamu, Turci su uvijek vedri i simpatični. I što je još bolje, za razliku od svojih kolega malo zapadnije, neće vam se htjeti općiti s materom ukoliko ih odbijete 🙂

Dakle nevidljivih barijera između ljudi je puno manje nego u bilo kojem Europskom gradu. Treba uzeti u obzir da je baš Istanbul najveći Europski grad. Da, istina je da će vam prodavač prići i u Londonu ili Oslu, ali u Istanbulu će to učiniti i slučajni prolaznik koji vam želi pokazati put jer izgledate izgubljeno ili pak dijete u muzeju koje zanima od kuda ste.

Turska je sekularna, ali prvenstveno islamska zemlja. Dosta žena nosi marame, džamije su prisutne na svakom koraku te vas svako jutro obavezno bude mujezini. Unatoč tome, Turci jako cijene odvojenost vjere i države, tako da ustavni sud razmatra ukidanje vladajuće stranke zato jer je njihova vlada ponovno dopustila nošenje vjerskih obilježlja u školama. Jednak stav postoji i kod običnih ljudi. Kao što su prijateljski raspoloženi prema drugima, tako se odnose i prema ostalim religijama, a vjersku slobodu smatraju temeljem Republike.

Turci su također veoma praktični ljudi. Fejkana dizajnerska odjeća je prisutna na svakom koraku, tako da originalnih dućana skoro da uopće nema! Na taj su način svi moderno obućeni, ali su platili 10 puta manje. S obzirom na to da nitko nema originalne marke, nitko se time ni ne zamara. U detalje tog fenomena nebih išao, no definitivno je zanimljivo vidjeti čitave lance dućana H&F ili Toys”N”Us 🙂
Ta praktičnost se manifestira i na grupiranju dućana i radnji. Tako su fotokopiraone u jednom kvartu, muzički dućani u drugom, bijela tehnika u trećem… Postoje i kombinacije poput automehaničara i dućana s lutkama za izloge. Jako simpatično 🙂

Za kraj bi spomenuo skoro pa potpuni izostanak prosjaka. I ne zato jer je Turska zemlja visokog standarda, već zato jer svi žele barem nešto raditi. Tako da će te naići na klince koji vas za pola lire izvažu na vagi, nekom starcu donesete cipele na čišćenje, žene će vam uvaljivati najnepotrebnije đinđe… Ali neće moliti za novac. Stvarno lijepo i ugodno iznenađenje.

Kada se sve to zbroji, Turska je zemlja dragih i toplih ljudi koji su na samome vrhu moje ljestvice simpatičnih naroda 🙂