Poprilično me je sram konstatirati da je prošlo skoro mjesec dana otkako sam posjetio Helsinki, ali što je tu je…
S obzirom na to da sam par tjedana ranije posjetio najveći grad Turske, Istanbul, Helsinki mi je došao kao čista suprotnost tome. Toplo – hladno, tamniji – blijedi ljudi, Europa – Azija… Sve je bilo tu. Čak moram priznati da sam u Finsku došao s predrasudom ili dvije oko ljudi koji tamo žive. Iz vodiča i dokumentaraca sam dobio dojam da su poprilično hladni i udaljeni, ali to uopće nije kao što sam zamišljao. Da, nije da će te odmah pozvati kući na čaj kao neki Turci, ali nisu ni asocijalni pijanci kakve sam očekivao.

Helsinki je zapravo poprilično drugačiji od svih ostalih europskih gradova koje sam posjetio. Mozda baš po tome sto je “običan”. Pariz ima Eiffelov toranj, London Big Ben, Brussels Europski parlament… A Helsinki nema ništa što ga čini toliko posebnim i poznatim.
No, za razliku od tih gradova koji vrve znamenitostima, ovaj ima nešto drugo! Helsinki je zapravo nevjerojatno fin i ugodan grad. Istina, klima mi nikako ne paše, ali sve ono na što su mogli utjecati, ljudi su si prilagodili u najvećoj mjeri. Tako da sam u ovih par dana puno puta poželio barem nešto iz Helsinkija prebaciti u Zagreb. Bilo da se radi o javnom prijevozu, zelenim površinama ili organizaciji prometa, sve je i više nego primjenjivo na grad poput mojeg.

Čim vidite bicikliste, znate da se radi o kulturnom gradu

Što se posebnosti tiče, ipak ih ima par. Osim onih povijesnih, kojima ću se pozabaviti malo kasnije, mislim da su najbitniji arhitektura i dizajn. Da, skandinavski dizajn je svjetski poznat, a ovdje ga nalazite na svakom koraku. Veći dio dućana koji prodaju posebno dizajnirane stvari možete naći u dizajn distriktu, koji je i više nego velik. A što su dizajnerske stvari? Pa, doslovno sve, jer se sve može dizajnirati..

Arhitektura im je kao i sve ostalo – fina. Ugodna oku, nenametljiva… Helsinki je odlično građen grad. Ne pretjerano velik, s ujednačeno visokim zgradama, ali baš pravi grad. Čak i kada se maknete iz centra, ne osjećate se kao na periferiji već stil gradnje ostaje sličan, a tek se kasnija počinju nazirati suburbana naselja. I što je najbitnije, ona nisu grad, oni su doslovno predgrađe. Dok je kod nas 80 % grada – predgrađe.

Kada govorimo o arhitekturi, onda se mora spomenuti i luteranska crkva Temppeliaukio, izgrađena u stijeni. Po čitavom Helsinkiju možete naići na stijene koje vire iz zemlje, tako da su braća Timo i Tuomo Suomalainen šezdesetih godina projektirali crkvu upravo u stijeni. Originalni projekt je započet još u tridesetima, ali je zbog WWII prekinut. Iznutra izgleda kao sve samo ne crkva, dok izvana više liči na bunker. No, neka vas ova usporedba ne prevari, radi se o zaista impresivnoj građevini koja pokazuje da se i u današnje vrijeme mogu raditi lijepe crkve.

Osim nje valja spomenuti i Helsinšku katedralu te Uspenski katedralu. Ova prva je protestantska, dok je druga pravoslavna. Izvana su obje poprilično lijepe, dok su što se tiče unutrašnjosti potpuna suprotnost. Protestantska je potpuno jednostavna, bez ikakvih detalja ili slika, dok pravoslavna, dakako, vrvi od kiča.

Ovo je protestantska, da nebi došlo do zabune 🙂

Zadnja, a vjerojatno i najpoznatija znamenitost Helsinkija je Suomenlinna, jedna od najvećih pomorskih tvrđava na svijetu koja se prostire na nekoliko otoka. Upravo se je zbog Suomenlinne Helsinki razvio, a na njoj možemo također pratiti i razvoj arhitekture i oružja, jer se tamo nalaze građevine i oprema od 18. pa sve do 20. stoljeća, do kada je tvrđava korištena. Više saznajte na wikipediji.

Za kraj bih vam još samo preporučio da ukoliko idete u Helsinki, morate posjetiti muzej moderne umjetnosti. Kako je u muzejima zabranjeno fotografirati, ostavljam vas s jednim video izloškom o kojem više možete čitati na njegovom siteu. Meni je genijalno.